Regionalni razvoj
Posljednjih godina sve više jača svijest o ulozi regionalnog razvoja u ukupnom razvoju Republike Hrvatske. Potpisivanjem Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom u listopadu 2001. godine, dodatno su pojačane i aktivnosti u području regionalnog razvoja.

Institucionalni okvir za provođenje regionalnog razvoja na nacionalnoj razini je Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. U okviru samoupravnog djelokruga regionalnih i lokalnih jedinica, u županijama i ne malom broju gradova postoje upravna tijela nadležna za pitanja regionalnog, odnosno, lokalnog razvoja. Uz to, u nekim županijama i gradovima postoje županijske, tj. lokalne razvojne agencije, poduzetnički centri, tehnološki centri i druge razvoje institucije koje rješavaju gospodarska i druga razvojna pitanja na regionalnoj (lokalnoj) razini.

Regionalna politika Europske unije najvažniji je instrument za postizanje tzv. kohezije i podrazumijeva prilagodbe novim kretanjima te restrukturiranja velikih razmjera (razvoj infrastrukture, smanjivanje nezaposlenosti, poticanje industrije i svih oblika djelatnosti) kako bi sepoboljšala konkurentnost lokalnih gospodarstava i time izjednačile nejednakosti u razvoju regija Europske unije.

Uz naziv regionalna politika (engl. regional policy) najčešće se rabi i naziv kohezijska politika (engl. cohesion policy), a oba se odnose na politiku čiji je cilj solidarnost i smanjivanje razlika koje su oduvijek postojale, a produbljuju se nakon stvaranja zajedničkog tržišta, uvođenja zajedničke valute ili su nastale tijekom provedbe nekih drugih zajedničkih politika EU-a. Ova se politika provodi putem redistribucijenovčanih sredstava iz zajedničkog proračuna Europske unije.