Posljednjih godina sve više jaèa svijest o ulozi regionalnog razvoja u ukupnom razvoju Republike Hrvatske. Potpisivanjem Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom u listopadu 2001. godine, dodatno su pojaèane i aktivnosti u podruèju regionalnog razvoja.
Institucionalni okvir za provoðenje regionalnog razvoja na nacionalnoj razini je Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. U okviru samoupravnog djelokruga regionalnih i lokalnih jedinica, u županijama i ne malom broju gradova postoje upravna tijela nadležna za pitanja regionalnog, odnosno, lokalnog razvoja. Uz to, u nekim županijama i gradovima postoje županijske, tj. lokalne razvojne agencije, poduzetnièki centri, tehnološki centri i druge razvoje institucije koje rješavaju gospodarska i druga razvojna pitanja na regionalnoj (lokalnoj) razini.
Regionalna politika Europske unije najvažniji je instrument za postizanje tzv. kohezije i podrazumijeva prilagodbe novim kretanjima te restrukturiranja velikih razmjera (razvoj infrastrukture, smanjivanje nezaposlenosti, poticanje industrije i svih oblika djelatnosti) kako bi sepoboljšala konkurentnost lokalnih gospodarstava i time izjednaèile nejednakosti u razvoju regija Europske unije.
Uz naziv regionalna politika (engl. regional policy) najèešÃ¦e se rabi i naziv kohezijska politika (engl. cohesion policy), a oba se odnose na politiku èiji je cilj solidarnost i smanjivanje razlika koje su oduvijek postojale, a produbljuju se nakon stvaranja zajednièkog tržišta, uvoðenja zajednièke valute ili su nastale tijekom provedbe nekih drugih zajednièkih politika EU-a. Ova se politika provodi putem redistribucijenovèanih sredstava iz zajednièkog proraèuna Europske unije.