Podruèje Tuzlanskog kantona raspolaže raznovrsnim resursima, na èemu je izrastao širok dijapazon industrijske proizvodnje. Ugalj i kamena so dva su najvažnija mineralna resursa ove regije. Solno ležište je jedino ove vrste u Bosni i Hercegovini, dok je prema rezervama uglja ovaj prostor najveæe energetsko podruèje Bosne i Hercegovine. Geološke rezerve mrkog uglja u Tuzlanskom bazenu procijenjene su na oko 316 miliona tona, a lignita na oko 2,66 milijardi tona, što èini 24% rezervi mrkog i oko 60% rezervi lignita u Bosni i Hercegovini.

Na lokaciji višestoljetne eksploatacije soli preostale industrijske rezerve soli procijenjene su na oko 4,5 miliona tona. Podruèje Tuzlanskog kantona ima znatne rezerve i drugih minerala: kvarcnog pijeska (geološke rezerve 5,8 miliona, a eksploatacione 4,3 miliona tona), kamenih agregata (tehnièkog graðevinskog kamena na lokaciji Srebrenika 25 miliona tona, magnezita, kreènjaka, laporca i gline.

Poljoprivredne površine zauzimaju 49% teritorije Tuzlanskog kantona, što je preko jedne treæine ukupnih poljoprivrednih površina Federacije Bosne i Hercegovine 93% obradive površine - 136.000 hektara, ostalo su pašnjaci, bare i trstici.

Pod šumama je oko 133.000 hektara, najviše, na podruèjima opæina: Kladanj, Živinice i Banoviæi. Drvna masa procijenjena je na 17,2 miliona m3. Kanton raspolaže i znaèajnim hidropotencijalom.

Hidrografska mreža površinskih tokova relativno je razgranata. Najznaèajniji vodotoci su rijeke Spreèa, Tinja i Drinjaèa. Najvažniji vodni resurs je akumulacijsko jezero Modrac u Lukavcu, zapremine 100 miliona m' vode i površine 17 km2. Modrac osigurava tehnološke vode za industriju Tuzle i Lukavca. Na podruèju Kantona su i akumulacijska jezera Hazna i Vidara u Gradaècu, izgraðena zbog zaštite naselja i osiguranja vode za domaæinstva te jezero Sniježnica akomulirano za potrebe Termoelektrane Ugljevik. Za obezbjedenje naselja pitkom vodom koriste se i podzemne vode sa nekoliko izvorišta.

 

INDUSTRIJSKA PROIZVODNJA I RUDARSTVO

Najvažnija privredna grana Tuzlanskog kantona je industrija. Do agresije na Bosnu i Hercegovinu industrija je apsorbirala 75% privrednih investicija, zapošljavala 58,5% radnika i davala 45,8% narodnog dohotka na prostoru današnjeg Kantona.
Trenutni fizièki obim proizvodnje i korištenje kapaciteta kod veæine privrednih društava su u trendu poveæanja i kod velikog broja korištenje kapaciteta je preko 50%.

 

PROIZVODNJA I PRERADA UGLJA

Rudnici uglja u Tuzlanskom bazenu su prije agresije proizvodili oko 3,9 miliona tona mrkog uglja godišnje i do 5,8 miliona tona lignita. Sadašnji kapaciteti proizvodnje su 2.200.000 tona uglja u RMU Kreka, 1.500.000 tona uglja u RMU Banoviæi, 600.000 tona uglja u RMU Ðurðevik. Takoðe, podatci iz drugih rudnika ukazuju na stalno poveæanje proizvodnje u odnosu na predhodne godine.

 

 
Nosilac proizvodnje u preradi uglja bio je Koksnohemijski kombinat Lukavac, koji je do 1992. godine zapošljavao 3.200 radnika. Danas uspješno poslujepod nazivom Global Ispat Koksna Industrija doo Lukavac (GIKIL) i vodeæi je proizvoðaè i regionalni snabdjevaè koksa za industriju željeza, livnice, šeæerane i druge potrošaèe.

Proizvodnje ðubriva (KAN i NPK), AMK, i proizvoda destilacije katrana kamenog uglja odvijala se shodno raspoloživim kolièina sirovine i moguænosti plasmana.
Obezbijeðena su sredstva za ulaganja u zamjenu benzola sa Butan-gasom kao sirovine za proizvodnju Anhidrida Maleinske kiseline. Takoðe znaèajna ulaganja izvršena su u popravljanje ekološkog sistema.

 

PROIZVODNJA ELEKTRIÈNE ENERGIJE

Proizvodnja elektriène energije na ovom podruèju ima dugu tradiciju. Prva elektrièna centrala u Tuzli izgraðena je 1905. godine i služila je za potrebe prvih industrijskih kapaciteta. Termoelektrana Tuzla prije rata je proizvodila 3.800 gWh elektriène energije godišnje. Tokom rata proizvodnja je jako reducirana, dijelom zbog nedostatka uglja, dijelom zbog nemoguænosti plasmana, održavanja i nedostataka repromaterijala. 2008. godinu karakteriše relativno stabilan rad elektroenergetskog sistema te je ostvarena proizvodnja od 3.600 gWh energije. TE Tuzla i Elektrodistribucija Tuzla ostvarile su planske zadatke proizvodnje i distribucije energije. Realizacija Akcionog plana restrukturiranja elektroenergetskog sektora kasni ali æe biti nastavljena u narednom periodu jer se moraju sprovoditi direktive Evropske unije.

 

SONO-HEMIJSKA INDUSTRIJA

Na bazi soli i intermedijera, na užem prostoru Tuzlanskog bazena, još od kraja devetnaestog stoljeæa poèela se razvijati skupina tehnološki meðuzavisnih i ekonomski povezanih industrijskih kapaciteta i to: eksploatacija slane vode i kamene soli (u Rudniku Tušanj), finalizacija slane vode u vakumiranu so za jelo (Fabrika soli Tuzla) i industriju (Polihem Tuzla), proizvodnja soda-proizvoda: kalcinirane sode, kaustiène sode i bikarbona sode (Fabrika sode Lukavac), proizvodnja hlora, propilen oksida, poliola (Polihem Tuzla), proizvodnja toluendiizocijanata (Izocijanatna hemija Tuzla), proizvodnja deterdženata i kozmetike (DITATuzla).

Ove industrijske kapacitete od 1970.godine organizaciono objedinjuje SODASO HoldingTuzla. Rudnik soli Tušanj bio je nositelj eksploatiranja slane vode i kamene soli. Prosjeèna godišnja proizvodnja slane vode u Rudniku je prije rata iznosila 2,6 miliona m'. Iz sonog ležišta u Tuzli vrši se i eksploatiranje kamene soli za industriju i stoènu hranu. Proizvodni kapacitet Rudnika Tušanj na postojeæem ležištu je 150.000 tona kamene soli godišnje. Zbog ekoloških razloga i iscrpljenosti postojeæeg ležišta, orijentacija je na novo Iežište Tetima. Novi razvojni pravac Fabrike soli su proizvodi na bazi soli: infuzioni rastvori, zaèini, specijalne vrste soli.

Finaliziranje slane vode, uz amonijak i ugljendioksid, kao sirovinske komponente, više od 100 godina vrši se u Fabrici sode u Lukavcu, jedinoj ove vrste u Bosni i Hercegovini. Od poèetnih 10.000 tona sirovog bikarbonata u 1893. godini, devedesetih godina ovog stoljeæa stiglo se do 285.000 tona godišnje.

Proizvodni sono-hemijski kompleks SODASO je na bazi soli i njene prerade kao i drugih komponenti, realizirao svoje strateško opredjeljenje - ušao je u oblast poliuretana. Proizvodnja deterdženata u Tuzli osvojena je 1987. godine. Kapacitet Fabrike DITA je 50.000 tona godišnje. Realiziran je i novi razvojni pravac - kozmetika. Polovinom 2005. godine dionice Fabrike «Dita» preuzeo je strateški investitor «Lora» iz Sarajeva sa svim obavezama koje su bili preuzeli radnici prilikom privatizacije, kao i one koje su nastale poslije ovog procesa. Od dana preuzimanja evidentan je trend poboljšanja i stabilizacije društva u komercijalnom i proizvodnom pogledu.

 

METALNA I ELEKTRO-INDUSTRIJA

 

Mehanièka radionica za održavanje opreme rudnika uglja i soli; osnovana 1936. godine, prerasla je 1959. godine u industriju rudarskih mašina, odnosno u industriju mašina i livnicu i u Tvornicu transportnih ureðaja Tuzla ( 1970.). Iz okrilja radionica mašinskog i elektroodržavanja izrasle su firme: "Rudarinvest" Banoviæi, "Elektroremont" Banoviæi, "Helios" Banoviæi, a zatim i potpuno nove: "Remontmontaža" Tuzla, "Fering" Graèanica, "Izolacija" Tuzla, "FAKOL"Lukavac, "Alfami" Živinice, "Tesla" Brèko, "Elir" Tuzla, "Unistok" Kalesija, "Dalekovodmontaža" TuzIa, TMD Gradaèac, TMP Srebrenik, itd.

Najbolje rezultate postigli su: “TMD“ Gradaèac, “Umel“ Tuzla, «Unistok» Kalesija, “Dalekovodmontaža“ Tuzla, “Rudarinvest“ Banoviæi, “Revom“ Duboštica, “Elektroremont“ Banoviæi.

 

DRUGE INDUSTRIJSKE GRANE

Na bazi nalazišta kvarcnog pijeska, tehnièko-graðevinskog kamena, opekarske gline i magnezita razvila se industrija graðevinskog materijala: cementa, siporeksa, betonskih proizvoda. Zbog posljedica rata ove industrijske grane su u 1997.godini koristile svoje kapacitete tek 20% u odnosu na predratne. Obnova kapaciteta i uvoðenje u proizvodnju su u toku.

Na drvnoj sirovinskoj bazi razvila se industrija prerade drveta. Nažalost, to je uglavnom na nivou nižih faza prerade. Nositelji razvoja drvne industrije su "Konjuh" Živinice i "Sokolina" Kladanj. Oni danas svoje kapacitete koriste oko 40%. "Konjuh " ima najrazvijeniji tehnološki proces - od prerade trupaca do finaliziranja. Fabrika stolova u živinièkom "Konjuhu" je jedna od najveæih u Evropi: 500.000 stolova i 400.000 stolica godišnje.

Proizvodnja tekstila i obuæe spadala je u red najpropulzivnijih grana industrije. Ona danas radi sa 50% kapaciteta. Angažirana je uglavnom na lohn-poslovima. Proizvoðaèi obuæe upošljavaju 80% do 90% svojih kapaciteta, ali sa malim profitnim efektima.

 

OSTALE PRIVREDNE OBLASTI

Graðevinarstvo je, do agresije, ostvarivalo 9-11% društvenog proizvoda i angažiralo 12-15% ukupne radne snage. Pad investicione aktivnosti u postdaytonskom periodu doveo je ovu granu u nezavidnu poziciju, naroèito velike sisteme. Ipak u posljednjim godinama graðevinarstvo bilježi žnaèajan razvoj.

U saobraæaj je u doratnom periodu investirano èak 7,9% ukupnih privrednih investicija. Ratna djejstva ne samo što su prekinula pozitivni trend moderniziranja transportnih kapaciteta, veæ su neke saobraæajne kapacitete devastirala do mjera neupotrebljivosti. To je naroèito izraženo u željeznièkom saobraæaju. Neprohodnost drumskih saobraæajnica bitno usporava obnovu i razvoj ukupne privrede. Broj drumskih teretnih vozila i njihova tonaža, bilježe izvjestan napredak. Ukljuèivanje u redovni civilni saobraæaj Aerodroma Tuzla doprinijeæe poboljšanju veza sa svijetom.

Proizvodne moguænosti poljoprivrede limitirane su karakteristikama brdskog rejona kome pripada veæina opæina Kantona. Poljoprivredna proizvodnja u predratnom vremenu davala je 10% društvenog proizvoda. Agresijom poremeæena demografska slika Kantona rezultirala je nepovoljnim odnosom poljoprivredne površine i broja stanovnika. Primjeri nekih zemalja u kojima je ovaj odnos još nepovoljniji govore da se uz ureðenost zemljišta, suvremenu agrotehniku i dobre vodne režime mogu osigurati dovoljne kolièine hrane, posebno mesa i mlijeka. U privatnom vlasništvu je 90% poljoprivrednih površina. Poljoprivredna dobra "Spreèa" i "Posavina" imaju kapacitete za proizvodnju znaèajnih kolièina žitarica, krmnog bilja, mesa i mlijeka. U voæarstvu su posebno znaèajna podruèja Èeliæa, Gradaèca, Srebrenika i Graèanice. U Srebreniku postoji veliki voæni rasadnik, koji godišnje proizvede i do 250.000 sadnica.

Turizam je do rata bio najnerazvijenija grana privrede. Uzrok tome može biti i velika ekološka zagaðenost dobrog dijela podruèja Kantona. Nešto više pažnje posveæivalo se lovnom turizmu. Konjuh i Majevica pružaju moguænosti za razvoj ovog turizma. Jezero Modrac je najznaèajniji turistièki kapacitet. Odmor i rekreacija na vodi te ribolovni turizam na Modracu imaju izuzetnu perspektivu.